JSON-LD
JSON-LD je običan JSON s jednim dodatnim poljem, @context, koje govori što znače ostala polja. Kontekst svaki kratki naziv polja povezuje s globalno jedinstvenim identifikatorom, obično URL-om koji je objavio onaj tko je rječnik definirao, pa sustav koji te podatke nikada prije nije vidio ipak može shvatiti što mu se govori.
Običan JSON govori kako su podaci zapisani, a ne što znače. Polje pod nazivom name može sadržavati osobu, tvrtku ili proizvod, a dva sustava mogu oba slati valjan JSON i ipak se ne slagati ni oko jednog njegovog polja. Taj se jaz obično zatvara pisanim dogovorom između dviju strana, što radi za jednu integraciju i prestaje raditi kad vjerodajnicu izdanu u jednoj državi mora pročitati provjeritelj u drugoj s kojim nitko nije unaprijed razgovarao.
JSON-LD ga zatvara unutar samog dokumenta. @context svaki kratki naziv polja povezuje s globalno jedinstvenim identifikatorom, pa polje ostaje čitljivo čovjeku, a za stroj postaje nedvosmisleno. Nijedna se vrijednost ne mijenja, a primatelj koji rječnik ne prepoznaje i dalje može dokument čitati kao običan JSON i zanemariti ostatak. JSON-LD 1.0 postao je W3C Recommendation 16. siječnja 2014., a verzija 1.1 uslijedila je 16. srpnja 2020.
Na njemu je izgrađen W3C Verifiable Credentials Data Model 2.0. Svaka vjerodajnica počinje s @context čija je prva vrijednost zajednički rječnik vjerodajnica, pa izdavatelj, subjekt, datumi valjanosti i podaci o statusu svugdje znače isto, a svaki daljnji rječnik donosi polja koja treba jedna određena vrsta vjerodajnice.
Potpisivanje dokumenta s povezanim podacima izbor je između dvaju mehanizama. Omotni dokaz poput JWT-a potpisuje bajtove točno onakve kakvi jesu, pa sve što ih usput presloži ili preoblikuje razbija potpis. Ugrađeni dokaz Data Integrity umjesto toga potpisuje kanonski oblik, koji definira RDF Dataset Canonicalization, i upravo to omogućuje potpisu da preživi ponovno zapisivanje dokumenta drugdje.
Nije nijedan od formata vjerodajnica EUDI Walleta. Architecture and Reference Framework navodi SD-JWT VC i mdoc, a nijedan od njih ne koristi JSON-LD, pa organizacija koja izdaje u europsku lisnicu nikada neće naići na @context. JSON-LD zarađuje svoje mjesto ondje gdje podaci moraju putovati izvan ekosustava koji ih je definirao: uvođenja W3C vjerodajnica, putovnice proizvoda i podaci opskrbnog lanca.
Isti je format i način na koji web mjesto tražilici govori o čemu je stranica, pri čemu @context pokazuje na schema.org umjesto na rječnik vjerodajnica. Pravila obrade u oba su slučaja ista, zbog čega su strukturirani podaci najlakše mjesto da se vidi što kontekst zapravo donosi.
Pročitajte cijelo objašnjenje
Ova stranica daje kratku definiciju. Naše objašnjenje pokazuje što to znači u praksi: tko je uključen, kako funkcionira i što se mijenja za vašu organizaciju.
JSON-LD objašnjenJe li JSON-LD jedan od formata vjerodajnica EUDI Walleta?
Ne. Architecture and Reference Framework navodi SD-JWT VC i mdoc, a nijedan od njih nije JSON-LD format, pa lisnica ili provjeritelj izgrađeni prema europskim pravilima uopće ne trebaju JSON-LD procesor.
To je odluka o opsegu, a ne presuda o formatu. Oba formata koja okvir navodi imaju čvrst oblik, jedan mehanizam potpisa i nijedan dokument po koji bi provjeritelj morao otići prije nego što išta može provjeriti, a upravo to nagrađuju telefon i vrijeme odziva mjereno u milisekundama. JSON-LD odgovara na drugo pitanje, naime kako podaci zadržavaju značenje izvan ekosustava koji ih je definirao, a organizacije koje rade u oba svijeta obično na kraju podržavaju oba.
Koja je razlika između JSON-LD-a i običnog JSON-a?
Nikakva u načinu na koji je dokument zapisan: svaki JSON-LD dokument valjan je JSON, a softver kojem iz njega treba samo jedno polje može ga tako i tretirati. Razlika je @context, koji svaki naziv polja povezuje s globalno definiranim identifikatorom, pa značenje podataka putuje s dokumentom umjesto da živi u specifikaciji oko koje su se dvije strane morale unaprijed dogovoriti.
Dodatna mehanika počinje biti važna tek kad se dokument proširi u svoj puni oblik ili kanonizira radi potpisa, a te korake provjeritelj koji čita jednu tvrdnju nikada ne izvodi. Prava je cijena drugdje: kontekst mora biti dostupan, a provjeritelj koji ga dohvaća tijekom provjere stavio je mrežni poziv i udaljeni poslužitelj usred sigurnosne odluke. Implementacije fiksiraju kontekste koje prihvaćaju i isporučuju ih sa softverom.