EUDI Wallet
EUDI Wallet je europski novčanik digitalnog identiteta propisan uredbom eIDAS 2.0: aplikacija za novčanik koju svaka država članica EU-a mora ponuditi građanima i poduzećima za pohranu i predočavanje provjerljivih vjerodajnica, priznata u svih 27 država članica.
Svaka država članica izdaje ili akreditira vlastitu aplikaciju EUDI novčanika, ali svaka implementacija slijedi isti EU referentni arhitekturni okvir (ARF), tako da se vjerodajnica izdana u jednoj državi može predočiti oslonjenoj strani u bilo kojoj drugoj bez bilateralnog sporazuma između te dvije države. Uz uobičajene vjerodajnice poput mobilne vozačke dozvole, diplome ili izvatka o registraciji tvrtke, EUDI novčanik sadrži i atestaciju novčanika koja dokazuje da sama instanca novčanika, njegova aplikacija i pohrana ključeva zaštićena hardverom zadovoljavaju zahtjeve certifikacije utvrđene u ARF-u, što oslonjena strana može provjeriti prije nego što povjeruje bilo čemu što novčanik predoči. Novčanik mora podržavati i OpenID4VCI za povlačenje vjerodajnica od izdavatelja i OpenID4VP za njihovo predočavanje oslonjenim stranama, uz kvalificirane elektroničke potpise kako bi građanin mogao potpisati dokument s istom pravnom težinom kao vlastoručni potpis. Države članice moraju besplatno ponuditi novčanik svakom građaninu i stanovniku koji ga želi, a nijedna oslonjena strana u reguliranom sektoru ne smije odbiti vjerodajnicu EUDI novčanika nakon isteka prijelaznog razdoblja eIDAS 2.0. Velike online platforme određene prema drugim digitalnim pravilima EU-a moraju također prihvatiti vjerodajnice EUDI novčanika za identifikaciju ondje gdje već traže od korisnika da dokažu tko su, čime se doseg novčanika širi izvan javnih usluga u svakodnevni komercijalni život diljem unutarnjeg tržišta.
Može li se EUDI novčanik izdan u jednoj državi EU-a koristiti u drugoj?
Da. Svaka nacionalna implementacija EUDI novčanika slijedi isti EU referentni arhitekturni okvir te iste protokole izdavanja i predočavanja, tako da vjerodajnicu izdanu novčanikom jedne države članice prepoznaju oslonjene strane bilo gdje drugdje u Uniji. Upravo je to prekogranično priznanje, a ne samo sama aplikacija, temeljni zahtjev koji eIDAS 2.0 postavlja državama članicama.